LIJEČENJE RAKA PLUĆA NA PRIRODAN NAČIN


rak-pluca

 

Iskustvo dr Richarda Schulzea sa rakom pluća

 

Rak pluća je najveći ubojica žena, a ne rak dojke.Točno je da veći broj žena oboli od raka dojke, ali zapravo veći broj umire od raka pluća.  Rak pluća je također i najveći ubojica muškaraca, a ne rak prostate. Naučite kako da se sami izliječite od ove bolesti, čak i u poodmakloj fazi, čitajući naš priručnik i gledajući naše video snimke. Sada ću vam ispričati slučaj jednog čovjeka sa rakom pluća, o kome se govori na snimci broj 12.

Ondje su prikazana osnovna načela liječenja svih takvih slučajeva.

 

„Ako bolest zahvati jedno plućno krilo, njega uvijek možete odstraniti. Ali operacija se ne može izvršiti na oba plućna krila, jer ne biste mogli disati; to bi vas ubilo.”

 

Ovo je bio jedan od najgorih slučajeva, jer je ovaj čovjek imao rak na oba plućna krila. Obično zahvaća samo jedno, ali kod njega je prešao sa jednog na drugo krilo. Rak je dosegao do grudne kosti, zbog čega je imao ogromne probleme pri disanju. U bolnici mu nimalo nisu pomogli. Kada je stanje toliko loše, oni vam ništa ne sugeriraju. A kada dođe do kostiju… već je prekasno. Uglavnom, ovaj čovjek je bio pušač 30 godina.

 

Koliko su mu dali vremena do kraja života?

 

– Šest mjeseci. Rekli su mu da ide kući. Njegov brat ga je zapravo doveo kod mene. Želio je vidjeti da li se može nešto učiniti. Njegov brat je bio plivač, a naš pacijent je već radio na traci za hodanje, što je bilo dobro.

 

Kako je uspijevao raditi na traci za hodanje?

 

– Radio je po malo. Bio je tu, u kupaćem kostimu, vježbajući tek toliko da se preznoji. Naravno, imao je problema sa disanjem. Izgledalo je kao da nije u toliko lošem stanju kao što su liječnici rekli, mada u većini slučajeva se i ne osjeti kada je nešto tako loše. Stoga smo krenuli raditi. Riječ je o čovjeku u 60-tim godinama. Dali smo mu da posti na sokovima 30 dana. Promjene kroz koje je prolazio su bile dramatične. Evo jednog detalja koji će biti zanimljiv za vaše čitaoce. Svaku večer smo na njegove grudi stavljali dosta kašnih obloga, točno iznad predjela gdje su plućna krila. Zbog toga se svako večer dobro preznojavao. I tokom cijelog dana se na tom dijelu dosta znojio. Mi smo stavljali sve više kašnih obloga. Stavljali smo crne kašne obloge, obloge koje izvlače otrove, obloge sa ricinusovim uljem, kao i ljekovito bilje za pluća, poput lobelije.

 

Čaj od lobelije?

 

– Da, i čaj i tinkture. Radili smo često i čišćenje crijeva. U stvari, njegov brat ga je vodio na klistiranje 2-3 puta tjedno. Da li je radio inhalaciju sa nekom od biljaka?

– Naravno. Donijeli su čak i osvježivać zraka u koji se je moglo staviti bilo koje esencijalno ulje.

 

A šta ste vi stavili unutra?

 

– Eukaliptusovo ulje, ono je odlično. I eukaliptus i paprena metvica proširuju bronhije i djeluju antibakterijski. Dobro je i ulje od čajevca. To su moje tri omiljene vrste ulja. Također smo se držali cjelokupnog programa liječenja teže izlječivih bolesti.

 

Da li ste stavljali čaparal u inhalator?

– Ne, jer je on previše smolast. Ne djeluje uopće. Ništa osim blagih esencijalnih ulja. Ona veoma lako ispare. Čaparal bi se sav zalijepio. Njega stavljam u velikim količinama u tonik za regeneraciju.

 

Koliko, oko 420 kapi dnevno ili više?

 

– Više. Davali smo mu po 140 kapi 4 puta dnevno, dakle, oko 560 kapi dnevno. Nakon tri tjedna liječenja, otišao je kod dvojice specijalista. Jedan od njih mu je rekao ovako: „Ne znam zašto ste došli ponovo”. Ali on je rekao: „Želim da mi uradite rendgenski snimak pluća”. I uradili su mu. Liječnik mu je potom rekao: „Što ste vi očekivali? Umrijet ćete.” Ali je zato drugi specijalist rekao da se stanje malo poboljšalo. To je česta situacija kod rendgenskog snimanja. Čak i ako liječnici vide promjenu od nekih 10% na bolje, ili možda čak 30-40% (sve što je ispod 50%), često puta to ne kažu pacijentu. Razlog tome je što misle da je to zbog jačine X-zraka ili zbog toga što je snimak ispao malo lošiji. Liječnici su bili toliko uvjereni da ovom čovjeku neće biti bolje, da nisu htjeli da mu daju ni lažnu nadu. Što se mene tiče, bolje i lažna nada, nego nikakva. Drugi čovjek kod kojeg je bio imao je drugačije mišljenje. Rekao je da se rak podosta smanjio. I naravno, do tada, ovome su svuda po grudima izašli mali plikovi. To je ono što je govorio dr Kristofer o toksinima, da mogu izaći iz tijela na samo dva načina: ili bivaju apsorbirani ili izađu kroz kožu. Zato smo počeli da primjenjujemo još više kašnih obloga, čišćenja kože i obloga za izvlačenje otrova.

 

„Bilo je toliko otrova u njegovim kancerogenim plućima da je svakih sat vremena bio sav u znoju, i plikovi puni otrova su mu izlazili po tijelu.”

 

Kompresije za izvlačenje otrova, što je to?

 

– Bentonit glina, vinobojka, bijeli luk i crvena djetelina su moje omiljene za liječenje raka, zajedno sa većom količinom tinkture od srčenjaka – kao što je to Hogzi radio. Došlo je do toga da je svakih sat vremena bio sav u znoju; on nije mogao vjerovati.

 

Mislite, noću?

 

– Ne, preko cijelog dana. Čim bi stao na traku za hodanje, kao da mu cijele grudi plivaju u znoju. Dosta otpadnih materija je izlazilo kroz njegove grudi. Na kraju su mu tu nastali i plikovi. Ti plikovi puni toksina bili su veličine masline. Dakle, na površinu kože su tako izbijali otrovi. Zbog toga je 30 dana bio na strogom postu na sokovima. Njegov brat je jako paničario, mislio je da će umrijeti. Također, i groznice su bitne tokom postojanja raka u tijelu, jer će ga tijelo izjesti u tom slučaju. Njegov brat je dosta pomogao. Po mišljenju jednog liječnika, nakon 3 tjedna liječenja, došlo je do malog smanjenja raka. Nakon 30 dana ovaj se vratio na staru hranu; izgleda kao da je poludio za njom. Morao sam da ga smirim.

 

Jeli su dosta pržene i kuhane hrane. Ja sam mu rekao ovako: „Moraš jesti samo sirovu hranu. Za tebe više nema te ‘hrane’. Možeš jesti samo zdravu hranu i kada rak bude nestao. Nema opuštanja”. Nekoliko puta sam morao da ga vraćam na pravi put. Dobro u tome jeste što je primijetio da sada bolje diše; njegov brat ga je onda tjerao da vježba kao lud.

 

Da li je iz njega ikada izašao katran od cigareta?

 

– Da. Ponekad je radio i čišćenje jetre. Povraćao je dosta odvratne sluzi. Nešto zelene i crne boje bi izlazilo iz njegovih pluća. Samo je liptilo. A dosta se preznojavao, znoj nije stao. Rekao bih da je nakon dva mjeseca došlo do najvećih promjena. Otišao je, uradio opet rendgenske snimke, i jedan drugi liječnik mu rekao da se rak smanjio za 60%, dakle, više od polovice.

 

„Ako prekinete sa programom liječenja prije potpunog izlječenja, možete umrijeti.”

 

Što je bilo poslije toga?

 

– Ponovo je htio prekinuti s programom liječenja, jer se osjećao bolje. Većina ljudi u tom periodu kaže: „Pustite me da napravimo pauzu od svega ovoga”. Ali ne smije biti pauze. Iz iskustva znam da ako se prekine sa liječenjem, čovjek može umrijeti. Ako želite jesti meso i nezdrave kolače, idite u bolnicu. Nema pauze, samo se nastavlja sa radom. Kažu oni: „Uh, prošlo je čak dva mjeseca”. A ja im kažem: „Ljudi se drže za taoce i po 5 godina. A kada su oslobođeni, vjerojatno su bili zdraviji nego prije toga”. Kažem im i ovo: „Hajde da popričamo što ćemo raditi do kraja godine”. Tako je ostao na programu još 4-5 mjeseci, a mogao je i šest. Ne mogu baš da se sjetim točno… jer kad se drže programa liječenja, ne viđam ih prečesto. Nakon toga je ponovo otišao kod liječnika, koji nisu mogli vjerovati svojim očima. Čak su ga dva puta pregledali. Zatim je otišao i kod onog prvog liječnika, da provjeri da li mu sada dobro radi rendgen. Međutim, liječnici su rekli da nema ničega na plućima, osim malo ožiljnog tkiva, kao da je imao upalu pluća. Ali, nigdje nije bilo tumora, ništa. Veći dio toga je izašao kroz njegove grudi. To je bilo to.

 

Što se događalo kada je primjenjivao hidroterapijsku metodu sa hladnom plahtom?

 

– Mnogo toga je izašlo kroz njegovu kožu. Dobro je uprljao plahtu. Ličilo je na nikotin. Kao da je pušio cigarete, uzimajući dim preko kože. Jednostavno, bilo je odvratno. Čak se često i osjećao miris duhanskog dima. Nevjerojatno. Pored toga, primijenio sam i metodu dr Kristofera – čišćenje tijela lobelijom. To uvijek u jednom trenutku uradim kod ljudi sa rakom pluća, samo kako bih ih natjerao da povraćaju i da bih vidio što će izaći iz njihovog tijela. Ali, obično to ne uradim odmah na početku, već sačekam malo. Sačekam do sredine procesa pročišćavanja tijela, a onda ubacimo i lobeliju.

 

„Povraćao je i niti katrana, kao i kraste, krvave kraste, i velike količine sluzi.”

 

 Da li je sve to izašlo iz njega?

 

– Vidio sam niti katrana. Izbacio je katran iz svojih pluća.

 

Koliko se to razlikuje od obične sluzi koju izbacujemo kroz nos?

 

– Obično izgleda zelene boje, svijetlozelene, tamnozelene, smeđe, pa sve do crne. Vidio sam kako izlazi nešto crne boje, dosta katrana i crne niti, kao i kraste i krv, koje sam već spomenuo.

 

Kakve su to kraste?

 

– Krvni ugrušci, uslijed krvarenja plućnog tkiva. Pluća budu pod tolikom iritacijom i upalom, da krvne žile puknu. I naravno, sluz se javlja uslijed infekcije, kao posljedica borbe imunološkog sustava. To je dobar znak, i ona treba samo da nastavi  istjecati. Samo da ide.

 

Rak pluća: Koliko je lobelije potrebno da se izazove povraćanje?

 

Da li se primjenjuje čaj ili tinktura od lobelije, i koliko?

 

– Tinktura. Koristi se količina koja stane u čajnu žličicu, pa sve do jušne žlice, ovisno o tome koliko je osoba slaba. Većina ljudi može da izdrži cijelu jušnu žlicu tinkture na svakih 15 minuta, dok ne dođe do povraćanja. Prva stvar koja se poslije toga uradi jest pijenje čaja od paprene metvice, kako bi se malo želudac smirio. Lobelija prvo proširuje bronhije. To je glavni efekt kemijskog spoja lobelin. Drugi efekt jest stimuliranje desetog kranijalnog živca, vagusa, do te mjere da povratite. Pluća se skupe, a tekućina se izbaci u vidu povraćanja. Tako se pročišćavaju pluća. Svakome je potrebna različita količina. Pokazivao sam mahune lobelije koje sam davao svojim studentima. Jedan od njih je sat vremena povraćao i dva dana imao dijareju (proljev), od samo jedne mahune. Dakle, kod svakog je drugačiji nivo tolerancije na lobeliju.

 

 Galama liječnika oko navodne otrovnosti lobelije

 

Još kad ju je herbalist Samuel Thompson uveo kao ljekovito sredstvo, lobelija je postala meta suvremenih liječnika, zbog njene navodne otrovnosti. Dobri herbalisti znaju da to nije istina. Smrtonosna doza lobelije data je samo nekom štakoru, kada mu je ubrizgana alkaloidno ekstrahirana lobelija iz jednog cijelog paketa iste. Richard je govorio o ovome: „Ti liječnici imaju baš bujnu maštu, kad su uspjeli  izmisliti tako nešto”.

 

– Meni su se zgadila ta okolišanja suvremenih liječnika i njihova bojazan od lobelije. A naravno, u Americi je zabranjeno interno uzimati lobeliju. Čak je sada i u Evropi dozvoljeno koristiti samo minornu količinu koja nije dovoljna da bi imala ljekovito djelovanje. Bilo je studenata u mom razredu koji su govorili da su doze lobelije koje preporučujem opasne po život. Stvarno mi je došlo preko glave kada sam maloprije čitao vaš tekst o tom okolišanju liječnika i njihovoj većoj brizi da budu priznati od strane države, i da se nikome ne zamjere, od brige za zdravlje pacijenata. To je ono najgore. Jedan student je zbog ovih stvari otišao iz učionice kod dekana, i rekao mu da su doze lobelije koje ja preporučujem opasne po život. Ja sam samo prokomentirao ovako: „Da, odlično zapažanje – za osobu koja nikad nije koristila lobeliju. Kako on može to znati?”Lobelija je izvanredna ljekovita biljka za djecu. Ona proširuje njihove bronhije i omogućava im da bolje dišu. Tisućama djece od 2, 3 i 4 godine sam davao lobeliju, zbog koje su poslije mogli lakše disati.

 

U pojedinim državama su rekli slijedeće: „Pa, ove biljke jesu opasne, tako da smijete  davati samo prepisanu količinu”. Takve legalne doze su toliko male da neće imati nikakvog efekta.

 

Ja preporučujem metodu dr Kristofera – uzimanje jedne žlice lobelije na svakih 10 minuta, dok ne dođe do povraćanja. Neki od naših studenata su pili i po 50 ml. To je pak opasna i zabranjena doza u Velikoj Britaniji, iako će tolika količina pročistiti pluća ponekih astmatičara. Čuveni herbalist Samuel Thompson od ljekovitog bilja najčešće je koristio lobeliju i ljutu papriku. Procjenjuje se da je sa samo te dvije biljke pomogao 3,5 miliona ljudi da se oporave od svojih bolesti. Ljuta paprika stimulira cirkulaciju, govorio je, dok lobelija umiruje i opušta tijelo. Koristio ih je kao što ja koristim hladnu i toplu vodu. Malo od jednog,

 

malo od drugog, pa čišćenje tijela, povraćanje, i na kraju, date im ljutu papriku da se povrate u normalu. Radi se o dvjema izvanrednim biljkama. Ako vam upotreba lobelije izgleda previše radikalno, onda što mislite o rezanju i pravljenju proreza na vašem tijelu, i ubacivanje jedne sprave koja treba da vam izvlači tekućinu iz pluća? Ja bih radije izabrao lobeliju.

 

Savjet od dr Kristofera, učitelja dr Schulzea o liječenju astme

 

U Wyomingu, dva dječaka su dovela svog oca u 2 sata ujutro, dok je ovaj sve vrijeme kašljao i pokušavao da udahne. Njihov otac 20 godina nije mogao normalno leći na krevet zbog astme. Dr Kristofer mu je dao da popije šalicu čaja od paprene metvice, a 10 minuta kasnije jednu žličicu tinkture od lobelije. Svakih 10 minuta mu je davao po jednu žličicu tinkture. Čovek je zatim počeo povraćati zelenu i okorjelu crnu sluz iz pluća. Povraćao je tri sata. Posle toga, dr Kristofer ga je poslao kući, gdje je po prvi put posle 20 godina legao spavati. Kasnije je dobio i posao vrtlara, i nikad više nije imao problema sa astmom.

 

Najvažnije točke liječenja:

 

  1. DUBOKO DISANJE,  HIDROTERAPIJA, FIZIČKA AKTIVNOST
  2. INHALACIJA, OBLOGE I ČIŠĆENJE PLUĆA LJEKOVITIM BILJEM

 

Za više informacija pogledati knjigu dr Richarda Schulzea: „Lečenje neizlečivih bolesti“ koju se mož besplatno preuzeti na ovoj stranici.

 


30. listopada 2016 by admin
Komentari isključeni za LIJEČENJE RAKA PLUĆA NA PRIRODAN NAČIN