POUČNA PRIČA: SMJELOST


Dva sjemena leže jedno pokraj drugog u plodnom tlu u proljeće.

Prvo sjeme kaže:

„Želim narasti! Želim pustiti svoje korijene duboko u zemlju ispod mene, i da poguram svoje izdanke kroz zemljinu koru iznad sebe. Želim razviti svoje pupoljke da bi objavili dolazak proljeća. Želim na svom licu osjetiti toplinu sunčevih zraka i na peteljkama blagoslov jutarnje rose.“

I tako je raslo.

Drugo sjeme kaže:

„Bojim se. Ako pustim svoje korijene u zemlju ispod mene, ne znam na šta mogu naići u tami. Ako se probijam kroz čvrsto tlo iznad sebe, mogu oštetiti tanane izdanke, šta ako otvorim svoje pupoljke, a puž ih pokuša pojesti? A šta ako počnem cvjetati, a dijete me iščupa iz zemlje. Ne, puno je bolje da čekam dok sve ne bude sigurno.“

I tako je čekalo.

Jedna koka koja je čeprkala po vrtu, tražeći hranu, pronašla je sjeme koje čeka i odmah ga pojela.

Život guta one koji se boje.

***

„Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, ono jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi“ (Jovan 12:24).

 


01. ožujka 2017 by Dina
Komentari isključeni za POUČNA PRIČA: SMJELOST