ŠALJITE VAŠU DJECU DA SE ŠTO VIŠE IGRAJU U PRIRODI


deca-priroda

 

Autor i klinički psiholog, Kej Redfild Džejmison ( Kay Redfield Jamison), piše, “Djeci treba sloboda i vrijeme za igru.

 

Igra nije luksuz. Igra je potrebna.” Kroz nestrukturiranu, otvorenu i kreativnu igru djeca uče pravila svijeta oko njih. Dok se igraju u prirodi, djeca istražuju svim svojim čulima, otkrivaju novi život, stvaraju bolje svijetove i međusobno pregovaraju da bi stvorili okruženje pogodno za igru.

 

1. Igra u prirodi je aktivnost koja obuhvća sva čula. Dok su vani, djeca će vidjeti, čuti, omirisati i dodirnuti stvari koje im nisu na raspolaganju dok se igraju unutra. Njihov mozak na jedinstven način radi dok obrađuje ove nove poticaje.

 

2. Igra u prirodi spaja neformalnu igru i formalno učenje. Djeca mogu na praktičan način primijeniti koncepte koje su naučili u školi dok se igraju vani. Na primjer, kada vide i dodirnu korjenje drveta, podsjetit će se kako je njihov učitelj pričao o načinu na koji se biljke hrane.

 

3. Igra u prirodi stimulira kreativnost. Robin Mur (Robin Moore), stručnjak za dizajniranje okruženja za igru i učenje, kaže: “Priroda i prirodni materijali potiču bezgraničnu dječiju maštu i služe kao sredstvo inventivnosti i kreativnosti.” Stijene, kamenje i zemlja daju neograničene mogućnosti za igru koje se svaki put mogu drugačije prikazati kada dijete izađe vani.

 

4. Igra u prirodi je otvorena. Ne postoji uputstvo za igru u prirodi. Djeca sama stvaraju pravila i u tom procesu koriste maštu, kreativnost, inteligenciju i pregovaračke sposobnosti na unikatan način.

 

5. Igra u prirodi smanjuje nervozu. Vrijeme provedeno vani psihološki smanjuje nervozu. Djeca su otvorenija i opuštenija poslije boravka u prirodi, kada se vrate u tradicionalnije okruženje u kome uče.

 

6. Igra u prirodi povećava raspon koncentracije. Vrijeme koje djeca provedu u nestrukturiranoj igri vani prirodno povećava koncentraciju djece.  Djeca koja imaju problema sa zadacima koji uključuju olovku i papir ili duže mirno sjedenje često su mnogo uspješnija nakon vremena provedenog vani.

 

7. Igra u prirodi je maštovita. Zato što ne postoje obilježja, prethodno začete ideje i pravila, djeca moraju razumjeti svijet oko sebe. U ovom načinu igre djeca koriste svoju maštu onako kako je ne koriste kada se igraju unutra.

 

8. Vrijeme provedeno u prirodi razvija poštovanje prema drugim živim bićima. Djeca razvijaju empatiju, sposobnost da uoče osjećaje drugih ljudi, tako što se igraju sa stvorenjima u prirodi. Promatranje bubice, lastavice ili vjeverice koja trči uz drvo daje djeci mogućnost da uče od drugih i tako rastu.

 

9. Igra u prirodi potiče rješavanje problema. Dok djeca upravljaju svijetom u kome su napravili pravila, moraju naučiti šta funkcionira a šta ne, koji način donosi uspjeh a koji promašaj, kada da nastave sa pokušajima i kada da stanu.

 

10. Igra u prirodi potiče sposobnosti tolerancije. U okruženju gdje djeca stvaraju zabavu, pojavit će se prirodne vođe. Jedno dijete će dominirati u objašnjavanju kako da se odigra igra, dok će drugo uživati da postavlja fizičke izazove u igri sa preprekama. Svi tipovi sposobnosti tolerancije su potrebni i potaknuti.

 

11. Igra u prirodi proširuje riječnik. Dok se igraju vani, djeca će možda vidjeti žir, vjevericu i kumulusne oblake. Kad se susretnu s tim, njihov riječnik će se proširiti onako kako nikada ne bi mogao da su unutra.

 

12. Igra u prirodi poboljšava sposobnost slušanja. Dok djeca pregovaraju o pravilima izmišljene igre, moraju dobro slušati jedni druge, pitaju za objašnjenje i razrađuju detalje objašnjenja onako kako ne moraju kada igraju poznate igre unutra.

 

13. Igra u prirodi poboljšava sposobnost komunikacije.  Nisu jasna pravila izmišljene igre? Nisu sigurna kako da se popnu uz drvo ili naprave kućicu za ptice? Djeca moraju naučiti da ispituju i razjašnjavaju da bi razumijeli kao i da objasne tako da ih drugi razumiju.

 

14. Igra u prirodi potiče suradnju. Onda kada nije jasno postavljeno tko pobjeđuje a tko ne, djeca zajedno rade da bi postigla cilj. Možda će zajedno prijeći poligon sa preprekama koji su napravili, ili će napraviti kućicu za ptice. Zajedno rade kompromise i rade zajedno da bi postigla željeni ishod.

 

15. Vreme provedeno u prirodi pomaže djeci da primjete dizajn. Priroda je savršeni dijajn. Latice cvijeća, žile na listu, kora drveta – to su sve šabloni koji oslikavaju savršeni dizajn našeg Tvorca. Pravljenje šablona je ključna sposobnost za ranu matematiku.

 

16. Igra u prirodi pomaže djeci da uoče sličnosti i razlike. Sposobnost da sortiraju predmete i primjete sličnosti i razlike među njima je također važna osobina zs uspjeh u matematici. Vrijeme provedeno u prirodi daje brojne mogućnosti za sortiranje.

 

17. Vrijeme provedeno u prirodi poboljšava imunitetni sustav djece. Zdrava djeca su bolji učenici. Kada djeca provode sve više vremena vani, njihov imunitetni sustav je jači i time se smanjuje odsustvo iz škole.

 

18. Igra u prirodi povećava nivo fizičke aktivnosti. Djeca koja se igraju vani vjerovatno neće biti pretila i vjerovatno će biti aktivni učenici. Djeca koja se igraju vani kada su van škole su spremna kada je potrebna pažnja za učenje u učionici.

 

19. Vrijeme provedeno u prirodi povećava upornost. Igre u prirodi često traže upornost – Djeca moraju stalno pokušavati iznova ako im eksperiment ne uspje. Ako grana ne dosegne sasvim preko potoka, ili kora drveta ne pokrije sasvim njihovu kućicu za vile, moraju pokušavati dok ne uspiju.

 

20. Igra u prirodi je zabavna. Sretna djeca su uspešni učenici. Djeca su prirodno sretna kada se kreću, igraju i stvaraju vani. Zadovoljstvo ih dalje otvara za eksperimentiranje, učenje i razvijanje.


17. siječnja 2018 by Dina
Komentari isključeni za ŠALJITE VAŠU DJECU DA SE ŠTO VIŠE IGRAJU U PRIRODI