SIROVA NASUPROT TERMIČKI OBRAĐENE HRANE


sk1

 

Postoji mnogo zabuna u pogledu toga kako se zapravo definira sirova hrana i na koji način je uključiti u ishranu. Mnogo ljudi se zanimaju za ideju sirove hrane, ali je mnogo manji broj onih koji stvarno u manjoj ili većoj mjeri uključuju istu u svoj život. Problem možda leži u tome što ljudi ne razumiju nijanse u razlikama između sirove i termički obrađene hrane.  

 

Šta se smatra ishranom sirovom hranom?

Ukoliko se 70-100% naše ishrane sastoji od nekuhane, neobrađene organske hrane, smatra se da je to prehrana sirovom hranom. Zagovornici ove prehrane generalno vjeruju da što je veći postotakt sirove hrane u našoj stalnoj prehrani, veće će biti i koristi po naše zdravlje.

 

Korisne bakterije i sirova hrana

U ranija vremena stalno smo bili izlagani korisnim bakterijama iz zemlje koje dolaze zajedno sa svježe ubranim voćem i povrćem. Zamislite koliko bakterija je došlo sa mrkvom koju izvučemo iz zemlje, čak i nakon što isperemo zemlju – ili sa jagodom koju uberemo i stavimo ravno u usta. Danas se to isto voće i povrće pere u kloriranoj vodi nakon branja da bi se uklonile sve bakterije. Ukoliko neke i prežive ovu kupku, uništi ih toplina koja je dio obrade i kuhanja.

Organska sirova hrana – ukoliko je sami uzgajamo – ipak dolazi do trpeze sa nekim korisnim bakterijama. To je još jedan razlog, pored ekonomske situacije, da sadimo svoje vrtove.

 

Sirova hrana i enzimi

Prerada i kuhanje uništavaju enzime u hrani (čovjek je jedino živo biće koje jede kuhano tj. kuha svoju hranu). Zapravo, svaka toplina u rasponu od 48-54° C uništava gotovo sve enzime. Ovo znači da je, za većinu nas, hrana koja ulazi u naše trbuhe lišena enzima. Zašto je ovo važno? Zato što hrana koja je bogata enzimima zapravo ˝unaprijed probavlja˝ u našim želudcima djelovanjem vlastitih enzima. Tako možemo razložiti čak 75% obroka prije nego što se želučana kiselina uključi u proces probave. Bez ovoga, tjeramo tijelo da nadoknadi nedostatak enzima prekomjernom proizvodnjom želučane kiseline i digestivnih enzima u pankreasu pokušavajući da razloži ˝mrtvu˝ hranu.

 

Konzumiranje kuhane i termički obrađene hrane stvara ogromno opterećenje za tijelo – a posebno opterećuje pankreas pošto on mora da proizvede velike količine digestivnih enzima koji nisu unijeti sa samom hranom. Što je manje probavljanja prije nego što hrana dođe u tanko crijevo, veće se opterećenje stvara po endokrini sustav. Zašto je onda čudno što je pojava dijabetesa sve veća u razvijenom svijetu? Ukoliko se naša ishrana u najvećoj mjeri sastoji od kuhane i termički obrađene hrane, onda su dodatni digestivni enzimi uvjet bez kojeg nema minimuma dobrog zdravlja.

Ako se ishrana u većoj mjeri sastoji od sirove hrane, s druge strane, to otklanja opterećenje sa pankreasa (i cijelog tijela) tako što opskrbljuje enzime koji su potrebni za probavljanje. To je jedna od primarnih prednosti ishrane sirovom hranom.

 

Toplina denaturira proteine

Još jedan problem u vezi sa kuhanom hranom je to što zagrijavanje denaturira proteine (mijenja i narušava njihovu strukturu). Kinetička energija koju stvara toplina uzrokuje da molekule proteina vibriraju tako brzo i nasilno da se njihove veze prekidaju, kao i sekundarna i tercijarna struktura proteina.

Primjer možemo vidjeti na kuhanju jaja – dolazi do koagulacije (zgrušavanja) proteina u toku kuhanja. Druge namirnice se također kuhaju da bi se proteini namjerno denaturirali kako bi se razložili i lakše probavili. Ovo važi i za meso i zrna. Kuhanje olakšava njihovo probavljanje – što može ili ne mora biti prednost, kao što ćemo vidjeti.

 

Da li je denaturacija dobra ili loša?

Postoje dva potencijalna problema sa denaturacijom. Prvo, u nekim slučajevima koje smo već naveli, denaturacija razlaže proteine na manje lance koji se lakše probavljaju. Međutim, u drugim slučajevima, ti lanci mogu predstavljati ozbiljne probleme sa alergijom i/ili iskoristivošću. Mlječni proizvodi su dobar primjer. U originalnom obliku, tijelo lako upravlja njima. Ali kada se ti isti mlječni proteini denaturiraju, kao u pasteriziranom mlijeku ili pri obradi na visokoj temperaturi, mogu proizvesti proteinske strukture koje predstavljaju ozbiljne alergijske probleme.

 

Kuhanje degradira ishranu

Većina ljudi zna da kuhanje uništava hranljive materije. Na primjer, toplina razlaže sve vitamine B, vitamin C, i sve masne kiseline – ili uništava njihove nutritivne vrijednosti što je slučaj sa proteinima ili stvara štetne varijacije kao što je slučaj sa mastima.

 

Što se preporučuje – sirova ili kuhana hrana?

Uglavnom se preporučuje ishrana koja sadrži 70-75% sirove hrane – sa naglaskom na salatama, povrću i svježim sokovima koji se uglavnom prave od povrća.


14. prosinca 2017 by Dina
Komentari isključeni za SIROVA NASUPROT TERMIČKI OBRAĐENE HRANE