UZROK RAKA 1. DIO


Human hand drawing social network scheme on the whiteboard

Uzrok raka, tumora, kancera, autoimune bolesti, dijabetesa, osteoporoze – može li to biti jedan uzrok ili će svaka od ovih bolesti imati sasvim neovisne izazivače? Bolesti koje u posljednje vrijeme najviše plaše ljude jesu one tumorske, pogotovu malignog tipa.

 

Ljudi se boje raka više nego bilo koje druge bolesti. Svjedoci smo mnogobrojnih tekstova u novinama i vjestima na televiziji o povećanju broja oboljelih. Takve informacije izazivaju veliku pažnju javnosti. Budući da je rak bolest od koje se umire polagano i bolno, mjesecima i godinama, nije ni čudo da izaziva toliki strah kod ljudi. U ovom članku saznat ćete što može biti potencijalni uzrok raka i drugih teških bolesti. Da se ne zbunite, kada spominjemo uzroke raka mislimo na uzroke tumora, kancera i autoimunih bolesti.

 

Najveći broj bolesti raka pojavio se u XX. stoljeću i to kao po pravilu, najviše u industrijski razvijenijim zemljama. Što je zemlja razvijenija to ima više oboljelih od ove bolesti. Ova informacija ima logike u tome što su oboljenja od raka povezana sa faktorima životne sredine, prisustvom kemikalija i korištenjem indsustrijske hrane a to su uglavnom atributi razvijenih zemalja. Svakako da postoji i genetska predispozicija ali ona nije primarna kao izazivač bolesti.  Kao uzrok raka prednjači ishrana, način života i izloženost toksinima tj. otrovima i kemikalijama. Tu prvenstveno mislimo na ishranu rafiniranom industrijskom hranom, bogatom šećerima, adititivima, kemikalije u domaćinstvu, deterdženti, sapuni, plastika, pesticidi itd. dok se svega 3% odnosi na obiteljski genetski faktor. To znači da smo, svojim načinom života, sami sebi krivci za pojavu ovakvih bolesti.

 

Konvencionalna medicina se protiv raka bori operacijom, kemoterapijom i zračenjem. Za proteklih 40 godina američka vlada uložila je preko 100 milijardi dolara u istraživanju raka, ali je skoro kompletan novac otišao na financiranje istraživanja konvencionalnih metoda a zanemarljiv dio na prevenciju. To je razumljivo jer prevencija ne donosi profit. Sve ovo ne znači da konvencionalna medicina nema dobrih strana već da ona svoje dobre strane koristi kako bi progurala i one loše.

Što je rak ?

 

Rak je bolest suvremenog društva i najčešća reakcija ljudi pri spomenu ovakve bolesti je zavlačenje glave u pjesak ili izbegavanje takve teme. Sa čime ustvari imamo posla? Tumor, neoplazma ili izraslina označava skup promijenjenih ćelija tj. abnormalni skup tkiva, koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Tumor je nesvrhovit, autonoman i nadmašuje rast normalnog tkiva, obično nastavlja rast i nakon prestanka uzroka, koji je praktično nepoznat. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život. U osnovi, tumorske izrasline nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta ćelije. Novonastale ćelije se od polaznih ćelija razlikuju i strukturno i funkcionalno.

 

Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta i u tome što benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju, odnosno rastu ekspanzivno, dok maligni metastaziraju i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo. Ovakve promjene uzrokovane su oštećenjem ćelijske DNK usljed mutacije.

 

Prirodno, ćelije su programirane da završe svoj vijek smrću, tj. apoptozom. Usljed spomenutih DNK mutacija, dolazi do gubitka mogućnosti apoptoze pa takve ćelije postaju generatori cijelih loza malignih ćelija koje u svom genetičkom kodu nose skoro osobinu besmrtnosti. Zato se njihovo dijeljenje obavlja van kontrolnih mehanizma koji važe u ostalim, zdravim ćelijama.  Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva sigurnu smrt. Pravovremenom dijagnozom i dobrim odabirom terapije, neke maligne tumore je moguće izliječiti.

 

Kako bi smo ovaj problem objasnili plastičnije iskoristit ćemo primjer vojske. Svi mi u svom tijelu imamo ćelije raka. Naše ćelije su programirane da se dijele geometrijskom progresijom, 2,4,8, 16, 32 itd. Postoje neka pravila kod umnožavanja a to je da brojnost ne može rasti u nedogled, što se kontrolira apoptozom, tj. ćelijskom smrću. Normalo, sve ćelije su dužne poštovati pravila “susjedstva” i ne ugrožavaju okolne ćelije. Međutim, oštećena ćelija se ponaša primitivno, počinje nekontrolirano rasti, umnožava se, buni, ometa susedne ćelije. Imunitetni sustav, kao vojska organizma, dužan je da te pobunjeničke ćelije izolira i uništi prije nego što ojačaju i formiraju uporište.

 

Prvo se formira statična jedinica koja se zove benigni tumor. Ako tumor uspje formirati mobilne jedinice koje se odvajaju od baze i metastaziraju po tijelu, putem krvi ili limfnog sustava, dobija se maligni tumor tj. kancer ili rak. Primarni rak obično nije smrtonosan. Ali metastazni, tj. sekundarni, mnogo je opasniji. Zato i konvencionalno liječenje inzistira na što ranijoj dijagnozi kako bi se tumor uklonio prije metastaze. Normalno, nije preporučljivo ni suvišno forsiranje preventivnih pregleda jer se snimanje vrši aparatima koji rade na principu zračenja pa se izlažete riziku da bespotrebno apsorbirate radijaciju i time pomažete neprijatelja.

 

Još uvijek nemamo precizne odgovore zbog čega dolazi to pojave nekontroliranog umnožavanja ćelija. Uzroci mogu biti brojni ali svi oni kreću sa oštećenjem ćelije. Svaka ćelija raste i umnožava se po zahtjevu tj. informaciji koju ćelija dobija preko senzora na ćelijskom zidu. Razni kancerogeni i kemijske materije oštećuju te senzore što zbunjuje ćeliju kod daljeg prijema informacija. Također, softver, tj. program umnožavanja nalazi se u genetskom zapisu u DNK koji se nalazi u svakoj ćeliji. Razne kemikalije i kancerogeni, ponašaju se poput kompjuterskih virusa te remete program DNK. Sve to može inicirati razvoj tumorskih ćelija – što predstavlja čestu situaciju u svakom organizmu. U ovakvim slučajevima imunitetni sustav, kao legalna vojska organizma, napada takve ćelije i sprječava njihovu organizaciju. U Hrvatskoj je u zadnjih 15-tak godina broj oboljelih od tumorskih bolesti skoro udvadesetostručen što u velikoj mjeri doprinosi sveopća zagađenost a prvenstveno zračenje. Usljed bombardiranja toksini koji su oslobođeni iz kemijskih postrojenja dospjeli su u zrak, vodu i zemlju što dovodi do pogoršanja cjelokupne situacije.

 

Na svom putu da postane smrtonosan tumor mora proći nekoliko kritičnih točaka. Prvo, tumorske ćelije, dok su malobrojne i slabe, moraju izbjeći imunitetni sustav koji odmah šalje svoje ćelije ubojice da uguše pobunu u početku. Kao i kod klasične vojske, upotreba alkohola ometa djelovanje ćelija ubojica pa se šanse da tumor preživi uvećavaju. Ukoliko tumorska masa preživi ovu prvu fazu, ona kreće sa drugom fazom tj. izgradnjom infrastukture (angiogeneza), opskrbljuje sebi ishranu, i raste. Treća faza u napretku tumora je formiranje mobilnih jedinica, tj. ćelije koje se odvajaju od mase i metstaziraju na druga mjesta čime tumor postaje maligni i realno opasan.

 

Neke kancerogene faktore ne možemo izbjeći tako da je proces tumorske inicijacije neminovan. Da bi narastao u osmog putnika na vašem brodu i na kraju postao predator koji će loviti vas biti će mu potrebna odgovarajuća ishrana. Tumori vole šećere, životinjske proteine, kisele sredine bez kisika…. Na nama je da mu tu podršku ne pružimo.


20. travnja 2017 by Dina
Komentari isključeni za UZROK RAKA 1. DIO